Univerzitet u Prištini ove jeseni upisao je studente na akreditovani program za učenje srpskog, hrvatskog i bosanskog jezika na odseku za balkanologiju. Prvi put posle rata studenti koji govore albanski imaće priliku da na univerzitetskom nivou uče srpski, jedan od dva zvanična jezika na Kosovu.
Program će takođe obezbediti kurseve za sertifikaciju prevodilaca, što će biti odlična prilika za postojeće prevodioce na Kosovu da zvanično potvrde svoje znanje i iskustvo.
Ova vest daje nadu Ivani Pavlović, gošći podkasta u okviru aktivnosti pomirenje i transformacija konflikta, da će se pravo na srpski jezik kao službeni jezik kosovskih institucija vremenom sve bolje primenjivati.
Ivana je iz Beluća, sela u Leposaviću. Ona radi u Kancelariji poverenika za jezike (OLC) Kosova na jačanju kapaciteta centralnih i lokalnih institucija za očuvanje službenih jezika i poštovanje odredbi Zakona o upotrebi jezika.
Nivo poštovanja jezičkih prava na Kosovu je goruće pitanje za srpsku zajednicu, a pritužbe na njeno zanemarivanje su brojne. Izveštaj Stejt departmenta o ljudskim pravima za Kosovo prikupio je žalbe OLC-a, Ministarstva za zajednice i povratak, UNHCR-a i drugih. Svi oni ističu sistemske probleme u pružanju jezičkih usluga na jezicima srpskog ili drugih nevećinskih zajednica od strane centralnih i lokalnih institucija.
Problem je postao naširoko vidljiv tokom pandemije kada Ministarstvo zdravlja nije objavilo informacije o merama, merama predostrožnosti i druge informacije u vezi sa pandemijom na srpskom jeziku. Pored OLC-a, ovo pitanje je zabeleženo i u izveštaju o praćenju Euleksa. Za Ivanu je ovo bio obeshrabrujući primer kako se Zakon o upotrebi jezika može kršiti i u vreme krize javnog zdravlja.
„Najčešće bi Ministarstvo zdravlja koristilo ovaj izgovor: nemamo dovoljno kapaciteta, nemamo dovoljno prevodilaca, nemamo vremena, preplavila nas je pandemija. Bio je to donekle razumljiv izgovor u prvom mesecu kada smo svi bili izgubljeni. Ipak, to se dešavalo i kasnije“, priseća se Ivana i napominje da su OLC i UNMIK preduzeli odlučnu akciju da se to pitanje reši. Angažovali su prevodioce da prevedu uputstva za Ministarstvo zdravlja za građane koji govore ili razumeju srpski jezik.
Ovo je Ivanin primarni zadatak u Kancelariji poverenika za jezike. Ona pomaže institucijama da identifikuju i otklone svoje nedostatke, instaliraju adekvatan softver ili razviju priručnike za jednojezične službenike koji treba da pruže osnovne usluge pripadnicima nevećinske zajednice kada prevodilac nije odmah dostupan.
OLC je takođe razvio prvi onlajn albansko-srpski rečnik „Rečnik/Fjalor“ i set onlajn kurseva dostupnih na platformi VocUp. Ovi alati za učenje jezika su besplatni za govornike srpskog i albanskog jezika koji žele da nauče drugi jezik.
Kosovski Zakon o upotrebi jezika je veoma inkluzivan, i pored dva zvanična jezika, albanskog i srpskog, takođe omogućava da drugi jezici nevećinskih zajednica dobiju status jezika u službenoj upotrebi na lokalnom nivo.
„Dragaš ima bosanski kao službeni jezik, isto ima i Peć – bosanski, Mitrovica i Vučitrn imaju turski jezik u službenoj upotrebi, takođe Gnjilane i neke druge mešovite zajednice“, kaže Ivana i dodaje da romska zajednica iz Gračanice je jedna od najaktivnijih manjinskih zajednica koja koristi pomoć OLC-ja za promociju svog jezičkog nasleđa.
Sa Ivanom nismo samo o poslu. Razgovarali smo sa njom o njenom ličnom životu i njenom Instagram nalogu (@ratomirovna), gde, između ostalog, objavljuje svoja iskustva u susretu sa ljudima iz različitih etničkih zajednica na Kosovu.
Nakon što se vratila sa studija u inostranstvu koje je omogućila stipendija Britanskog saveta, preselila se iz svog sela sa većinskim srpskim stanovništvom u Prištinu sa većinskim albanskim stanovništvom. Ovo je bilo iznenađenje za njenu okolinu. Taj potez je bio veliki korak za Ivanu. Ipak, to nije bio kulturni šok jer su sličnosti između obe zajednice ogromne.
„Postoji mnogo sličnosti. Ali nijedna zajednica ne voli da čuje da je sve isto, samo na drugom jeziku“, kaže Ivana u šali, ističući da oseća potrebu u zajednicama da se održavaju veštačke razlike koje bi objasnile nasilje koje se dešavalo u prošlosti.
Pogledajte šta je još Ivana rekla o svom iskustvu sa ljudima iz različitih zajednica i putovanju preko imaginarne etničke linije: Ceo video: https://www.youtube.com/watch?v=gfuiUAqd_Eg Promo video: https://www.youtube.com/watch?v=RJ-7_vJpR4k
Ovaj podkast je snimljen kao deo aktivnosti za pomirenje i transformaciju konflikta koju sprovodi Communiti Building Mitrovica i partneri iz Nove društvene inicijative i Inicijative mladih za ljudska prava na Kosovu i podržan od strane američkog naroda preko USAID-a (Agencija Sjedinjenih Država za međunarodni razvoj) na Kosovu.